Tiha Jeza

..". A tada je ujak Joza vec izasao iz anonimnosti. Stambene zadruge bijahu prezivjeli oblik udruzivanja beskucnika. Ujak se Joza bez poteskoca svrstao u redove administracije. Izabrao je neugledno, ali vraski vazno i odlucujuce mjesto u gradskoj stambenoj upravi. Cak i jedan direktor Barbir cijenio je poznanstvo s ujakom Jozom. Medjusobno izmijenjene usluge stvorile su medju tom dvojicom muskaraca nesto kao presutno razumijevanje. Zato je Barbir samo mahnuo rukom kad mu je Joza opisao slucaj svoga necaka Lugarica, nezaposlenog pravnika, koji kao da nije sin onog pokojnog antidrzavnog elementa, fiskala Lugarica. Djeca su na majcinu stranu, a to znaci na stranu ujaka Joze. Vecu preporuku Barbir nije zahtijevao..."